SRĐ

KRVARINA UOČI SV. IVANA.

V. Cippico - Gruž.

Sunce tek utonulo u more. Cijeli je dan palilo кб živa vatra, a sada je vrueina malo popustila i može se odahnuti. Vjetrić pri zapadu sunca pirnu i nosi po ubavom zalivu sjetnu pjesmicu. Cjeluje blagu prirodu, penjuć se sve do vrh zelenili brežuljaka. Tajinstvena nastaje večer ! . . . Zaljubljeni snivaju slatki san. Ocarani nekim nepojmivim raskošjem gledaju u daleko more, gdjo se gubi misao. Ali slatka nada lagodi srcu i probuđuje čežnju, koja duši godi, кб sitna rosa mladom listu. Prvi je sumrak, i obližnji otočići gubo se u mračnoj tišini, a iz gore dopire miris raznovrsnog cvijeća, smilja i kovilja. Armonija cijele prirode uz morsku svježinu u toplom mirisavom vazduhu budi čuvstva i obavija čarobno svako biće, a misli lete u naj dalje nebeske sfere, pa nehotice posegnu daleko ... u vječnost. Te čarobne večeri zaslave kasnije na seoskom zvoniku zvona. Pred crkvom zapalilo se do desetak svjetnjaka. Cijeio se selo okupilo, starci posjedali odalje i pilje u vatru. Djevojke šetaju, a momci se za njima rote i dobacuju koju šaljivu. Odraslija djeca preskaču vatru i zazivlju sv. Ivana u pomoć. Svijetlo vatre daleko dopire i rasvjetljuje površinu morsku, po kojoj se šuljaju mali čamci. U jednom se voska ugojen mlađić gospodskog roda. Tužan je. Crne, bistre oči, pune čuvstvenog izražaja upiljio u more, a na mladom, ali ozbiljnom licu opažala se neka sjeta. Celo naoblačeno odavaše veliko nezadovoljstvo. Veslima samo što probija more i čamac tek se miče. Nebo je modro i puno zvijezda. Večernjica zapala a mladi mjesec iza brda ističe. Sa vesala cure kapljice morske, a ribice vrcaju po površini i po moru kao da se biser razlijeva. Udubio se u neugodne misli.