SRĐ

GIZDELINI RIMSKI ŽA HORACIJBVA DOBA

927

zamamne žene, koje sa sviii strana svijeta hrpimice dolazahu u prijestolnicu tadašnjega ogromnoga rimskoga carstva, sve to mamijaše i ozbiljne Ijude, a tim više lakoumnu mladež na uživanje i naslade. Kad su Rimijani podjarmili Parćane, i time upokorili i onaj narod, koji im je zadavao naj više posla, Augustovi su podanici mogli vidjeti poslanike svih kraljeva i svih naroda, gdje u Rim dolaze, da donesu svoje darove, da plate svoje danke. Onda se zatvori hram dvoglavoga boga Jana, da se time pokaže, kako je svršilo đoba krvavih ratova, a nastupilo vrijeme ziatnoga mira. Bijaše prošlo tek 30 godina od smrti posljednih zatočnika republikanske ideje i slobode, a već novi naraštaj bijaše zamijenio republikance staroga kova; u senatu i u vojsci i u administraciji. Dostajalo je dakle toliko malo vremena da uništi plodove vijekova. Od časa do casa kušao bi koji nemirniji i nezadovoljniji duh da urotom protiv života samovladara ucini kraj opstojećim prilikama, ali progonstvo i smrt bijaše dostatno da uguši u zametku takove pokušaje. Uopće o staroj republikanskoj strogosti i ozbiljnosti ne mogaše više biti govora, kad se samo pomisli, da je biio u plemićkom staležu ljudi, koji javno svetkovahu rođendan Julija Cezara; onoga Cezara, koji je prvi bio zadao smrtni udarac republici, koji je prvi bio posegnuo za carskim vijencem. Taj je tako nenadani prelom sa prošlosti bio posljedica onoga mirnoga i bezbrižnoga života, te u brzo izbrisa sve slavne uspomene prošlosti. Pristanici svili stranaka, zastupnici svih ideja, naviknuti da žive zajedno, da se sastaju na stanovitim mjestima, malo se po malo prilagodiše vladajućim ustanovama, i to s obzira jednoga prama drugome. Nalazeći se rado u zajedničkim društvima, zastirahu plaštem bezbrižnosti, simpatije, udvornosti svoja nutarnja cuvstva; da se prividno pokažu zadovoljni i sretni, nosili su uvijek na licu krinku laži. U Rimu nije bilo mjesta strancima: kupelji, teatri, amfiteatri, javne bibiioteke, to su bila mjesta pristupna svima onima, koji tražahu saobraćaj i drugovanje s prijateljima i znancima. Po računu glasovitoga historičara Momsena imaše Rim u ono vrijeme do 900.000 stanovnika, koji se, uz veliki broj stranaca, putnika, poklisara, tiskahu kroz tijesne, krive ulice vječnoga grada. Ali Rim imađaše 'i Martovu poljanu, gdje ne bijaše