SRĐ

932

СРЂ. — SRĐ.

sobe stajaše rob, da javi goste. Kad je ugledao mladoga plemića, ucini mu mjesta i javi njegovo ime. Kupijeno stupi u sobu. Ali niti je mogao pozdraviti lijepu Faustu, niti joj se ma bilo kojim znakom javiti, jer mu nazocnici sa svih strana namigoše, da muči i mirno sluša. Faustina soba već na prvi pogled odavaše bogatstvo a i fini ukus lijepe matrone. Toliko savršenost slika po zidovima, koliko umjetno izrađeni mozajici na podu, i krasno pokućstvo, pokazivali su da se Fausta umije okružiti svim onim sjajem, što joj dopušta neizmjerno bogastvo supruga. Na mekoj posteljici ležala je Fausta nježno povaljena; s desne joj je strane stajao patuljak, a u ruci je držao umjetno izrađeno zrcalo u kojemu se često ogledala. U sobi, i ako je bio veliki broj obožavalaca, vlađaše duboka tišina, koju ne prekine niti Kupijenov dolazak. Do Faustine posteljice stajaše čovjek od kakovih 40 godina, visoka stasa, blijeda lica, sjajnih očiju, crne kose i brade. Taj je čovjek bio glasoviti pjevač Tigelije, koji svojom umjetnosti bješe stekao naklonost i ljubav samog Augusta. Bogat i mušičav, kao svi umjetnici svih vijekova i naroda, znao se često puta kratiti da svojim pjevanjem rastjera brige silnoga samovladara rimskoga svijeta. Svi su poznavali njegovu ćud, stoga i preporučiše Kupijenu, čim stupi u sobu, da ne smeta umjetnika u pjevanju, a preporuka je bila na svojemu mjestu. Dobro izvježbanim glasom, velikim patosom, naravnom strasti pjevaše Tigelije jednu Horacijevu odu, u kojoj pjesnik prepočuje ljudirna, da uživaju svoje dane, dok mogu, jer kad prođe ugodno pramaljeće, a nastupi ljuta zima, tad će živjeti samo o uspomenama. Sveopće, dugotrajno pleskanje nagradi pjevača. Razdragani gosti govorahu o krasnom užitku, te im ga Tigelije pružio, kad rob iznenada najavi dolaz Nasidijena, S'austina muža. Svi do jednoga pohrliše iz sobe, da već u pretkućju pozdrave moćnoga i uplivnoga konsularca, koji se vraćaše s foruma. Ni Fausta ne zaostade za drugima : nevjerna žena htjela je da svojom Ijepotom začara svojega muža, da svojim ulagivanjem i milovanjem uguši u njegovom srcu svaku sumnju, jer se nije toliko bojala da je muž otjera, koliko da ne bi s preljupstva izgubila svoj miraz. Izlazeći iz sobe, približi se Kupijenu, te mu potiho reče: