SRĐ

1032

СРЂ. — SBĐ.

Jele Marinove, ne mogosmo ni ja ni prof. Vučetić ništa pozitivna obaznati. Meni je jedno čeljađe kazalo da je čulo još u djetinstvu od svoje majke spominjati „Jelu Marinovu", ali dalje ništa. O dvjema sestrama, Kati i Artemisiji, prozvanim ,,Đo]đnicam", koje u pripovijesti igraju sasvim nuzgrednu ulogu, a koje su bile susjede Jele i Marijane, ima i sada živih osoba, te ih se spominju. Nalazile su se s kueom na Pilama, a bavile su se „krojeći paletune" i „fatigajući abite". Kate je bila djevojka visoka i lijepa, radila je i u Tabakariji, pa se zaplela u ljubavne sveze s Nikom Bede, meštrom iz Tabakarije, a poslije se udala za Miha Dendera, bijeljara u Primorju. Po podacima crpljenim iz knjiga vjenčanih i umrlih parokije sv. Andrije na Pilama, Kate i Artemisija bile su kćeri Ivana Messi-a, sansara iz Skadra, a mati im je bila iz Erctegnovoga. Kate se vjencala za rečenog Dendera g. 1847, te je s njim imala jedno dijete, koje je umrlo, a do malo umrla i majka (g. 1848). Kasnije se isti Dender privjenčao za Artemisiju, sestru pokojne mu žene, koja je umrla god. 1860. Majka pomenutih dvaju sestara zvala se je „Angela Fontana", što se slaže s pripovijesti, u kojoj je ona poznata pod imenom „Anđula Đokina". Po onome što sam čuo kazivat, Kate i Artemisija stale su iz početka dobro na kući; Artemisija osobito gospođski se držala, susjedstvo se u nje kupilo na posijelo, a bila je vrsna navlaš u igranju na karata. Kasnije spanule su u veliko siromaštvo, gotovo prosile ko će im dati komad kruha. U pripovijesti se javlja markantna ličnost Pera Đoke, koji je opisan kao tip „pilarskog lera". On, po pripovijesti, bio je brat Kate i Artemisije. Nu, čudnovato, o njemu se sada niko više ništa ne spominje. Sva naša ispitivanja u tome pogledu nijesu dovela do nikakva rezultata, pa se od sebe nameće pitanje, da li je on baš bio realna ili, poput Vlaha i Orsata, samo umišljena osoba. Nek ipak niko ne cijeni, ako su neka imena umišljena, da je za to i sam događaj izmišljen. Ličnost Vlaha, obijesnog mladog vlasteličića, koji prestupajući vlasteoske kućne predaje, stupa u ljubavne sveze s jednom prostoin pučkom kćeri, Jelom Marinovom, tom krasnom ali sirotom djevojkorn ; prizor utapanja one neke „škatule" u more ispod Lovrijenca; nastojanje