SRĐ

БИЉЕШКЕ — BILJEŠKE.

Književnost i umjetnost - Књиж. и умјет. — Prijenos kostiju Gjure Jakšića. Svecano je izvršen taj prijenos 21. oktobra u Biogradu. To je pokrenuto od tipografskog pjevaekog društva „Jakšić" a naročiti odbor poznatih književnika i publicista uredio je svečanost kojoj je učestvovao vas Biograd. U jutroje društvo „Jakšić" prenijelo sanduk sa kostima s groblja na Universitat i položilo na katafalak ; na nj su položili vijence društvo „Jakšić" i „Narodno pozorište." Do 10 sahata universitat je bila puna izaslanstva, književnika, zvaničnika, učenika i druge naj odličnije publike. Poslije kratkog pomena sa strane 14 sveštenika ministar prosvjete g. Andra Nikolić govorio je u ime vlade. Poslije govora ponijeli su kovčeg na kola gg. A. Nikolić, ministar, K. G-lavinić, predsjednik biogr. općine, Stevan Todorović, slikar, Simo Matavulj, predsjednik srpskog književnog društva, Branislav Đ. Nušić književnik i predsjednik „Jakšića". Procesija je kroz glavne ulice išla ovim redom: Krstovi i vijenci, škole, deset pjevačkih društava sa zastavama, 14 sveštenika, kola s kovčegom, izaslanstva i velika masa svijeta. Na groblje nad novom grobnicom govorio je Br. Nušić kao pređsjeđnik „ Jakšića". Po podne je g. Milorad Pavlović u sali universitati predavao o životu

i radu Jakšićevu a u večer u pozorištu igrana je Jakšićeva drama „Jelisaveta" u novoj inscenaciji g. R. Odavića. C. K. Г. f Pera Todorović. 24. oktobra o. g. umro je u Biogradu ovaj književnik i novinar ; malo nedjelja prije posjetio je sa svojom g. suprugom u društvu ostalih srbij. žurnalista naš Dubrovnik. Rodio se 1852. u jednom selu Smederevskog okruga. Već kao gimnazista bavio se književnošću. Poslije jedne đačke pobune otide u Cirih. gdje je svršio filozofski fakultet. Zatim je u Srbiji razvio socijalističku propagandu, kakvu je bio zasnovao Svetozar Marković. Tad je (1871-2) izđavao književno-naučni „Rad", pak „Јаvnost", „Glas Javnosti", „Oslobođenje" i „Staro Oslobođenje". Prvi uspjeh ovog njegovog rada bila je pobjeda pri općinskim izborima u Kragujevcu 1875.; ali vlast je njega i druge „komunce" osudila na tamnicu za veleizdaju ; ali kad je te godine progtašen rat protiv Turske, svi su pušteni na slobodu, a Todorović kao poznavalac stranih jezika pođe u Cernajevljev đeneralštab ; tu mu je podijeljena zlatna medalja i čin reservnog potporučnika. Poslije rata po osudi iseli se u Novisad. Tu izdavaše „Stražu" i prevede Turgenjevljev roman ^Novinu". Iza amnestije 1880. g. vratio se u Srbiju i osnovao radikalnu stranku. Zbog njegovog novog političkog i novinarskog rada bio je uhapšen sa svo-