SRĐ

GrAKIBALDI I NJEGOVO DOBA

1091

na taj način može održati na svojem već razklimanom prijestolju. Videći vlada u Turinu sve pripreme Lombardije, da se jednom potpuno ocijepi od Austrije, odluči da podupre ustanak, i ako je lord Palmerston nastojao da Karla Alberta odvrati od toga koraka. Ministarsko vijeće izjavi se u sjednici od 23 marta za rat protiv Austrije, a već tri dana kasnije stajahu pjemonteške čete u Milanu. Karlo Alberto izrecc tada u svojim proglasima ove glasovite riječi : U Italia fara da se, otklanjajući time svako uplitanje tudih vlasti u taj rat, te on smatraše svetim, a sobe držaše obećanim Spasiteljem raskomadane Italije. Ove vijesti obradovaše u velike Garibaldija i njegove drugove, tako da u najboljem raspoloženju duha nastaviše svoje putovanje. Nakon gotovo dva mjeseca dana prispješe u Nizzu (21 juna). Taj dan, kako G-aribaldi zabilježi u svojim Uspomeпата, bijaše najljepši u njegovom životu. Garibaldi se bijaše povratio u Italiju, da se bori za njezinu slobodu, ali ne kao prosti vojnik, već kao iskusni vođa. Polagaše sve nade u Karla Alberta, te se riješi, da ga potraži, i ako mu je još uvijek prijetila smrtna osuda. Karlo Alberto bijaše udrio svoj glavni stan u Roverbella. On primi Garibaldi-ja sasvim prijazno, pohvali njegova slavna djela u Americi, ali se nejasno izjavi glede pitanja o kakvoj casti u sardinskoj vojsci. Takovo postupanje Karla Alberta duboko rastuži Garibaldija, koji još u starosti, pišući svoje Uspomene, osjećaše svu bol onoga kobnoga dana. Evo kako se izjavljuje o kralju. Vidio sam ga, upoznao sam u njegovom postupanju kolebanje i nepovjerenje, plakao sam nad sudbinom domovine, čija budućnost ovisi o tako neodlučnom čovjeku. Ja bih bio i pod takovim kraljem sluiio Italiji, onim istim žarom, kao da je narod stajao pod republikanskom upravom, te bi bio istom stazom za sobom povukao svu onu mladež, koja mi, u svojoj neograničenoj Ijubavi prama domovini, iskazivaše povjerenje. Kada čitamo ove riječi, napisane nakon tolikih i tako važnih dogoctaja u Garibaldijevu života, čini nam se da još uvijek pred njegovom dušom lebdi hladni mramorni kip kralja, kakav mu se pričini u spomenutom sastanku od Roverbella. Hamletom monarliije nazva kasnije Mazzini nesretnoga kralja,