SRĐ

GARIBALDI I NJBGOVO DOBA

1098

Iza bitke kod Santa Lucia sprovedoše obe vojske gotovo tri sedmice bez ikakove operacije. Taj nerad naškodi mnogo Talijancima. Republikanci, kojih po Italiji bijaše dosta, stadoše otvoreno raditi protiv sjedinjenja s Pjementom. U tom se osobito isticaše Mazzini. Osim toga drugi talijanski knezovi, zavidni,- pobojaše se premoći Karla Alberta, te se o6ito protiv njega združiše. Dapače Pije IX., koji malo dana prije bijaše blagoslovio svoje vojnike na odlasku u Lombardiju, izjavi u zboru kardinala, 29. aprila, da nije bila njegova namjera navjestiti Austriji rat, i đa je njegov general Durando radio po svojoj vlastitoj inicijativi. Ove riječi rimskog pape ne odgovarahu istini, pošto svakomu bijaše poznato, da se je Durando na izricitu zapovijed Pija IX. združio s vojskom Karla Alberta. S ovakova se dvolična postupanja poglavice rimske crkve rodoljubi od njega odbiše, držeći ga za izdajicu svete narodne stvari. Ali ni na Rimljane ne ucini papina izjava nikakva utiska, što više Rimljani ga prisiliše da je otpustio svoje inače liberalno ministarstvo, i uzeo još liberalnije pod upravom Mamiani-ja. Ovaj posla generala Farini-ja u glavni tabor Karla Alberta, te postavi papinu vojsku pod direktnu upravu kraljevu. Ni u Napulju ne bijaše stanje bolje. Parlamenat bude sazvan za 15. maja, da raspravlja o novom ustavu od 10. februara. Međutim se nastojalo, da se kralj i parlamenat zakunu na ustav još prije svake rasprave. Tomu se opriješe radikalci, buneći svjetinu da se time hoće zapriječiti svaka promjena na bolje. Na to narod stade po ulicama podizati barikade. Kralj posla vojsku, da uspostavi mir i red. Kad se vojska vraćala u stanove, ispali neko nekoliko hitaca na vojnike, koji odmah odvratiše vatru, tako da se po ulicama zametne krvava borba. Vojnici pobijediše, a do tisuću mrtvih i ranjenih pokrije ulice. Pošto ministarstvo ne htjede da primi na se odgovornost za taj čin, pređade ostavku, a kralj raspusti parlamenat, te izabra novo ministarstvo. Pepe, koji bijaše poveo Karlu Albertu 14.000 redovite vojske, dobije nalog da se povrati u Napulj, da brani grad. I ako se on, najviši časnici i nešto 1500 momaka ne odazvaše toj naredbi, ipak se ostali dio vojske povrati kući baš u času, kada Karlo Alberto najviše trebovaše vojnika.