SRĐ

PAVLE JOVANOVIĆ.

61

Plaškom, a god. 1843. dana 14. oktobra oženi se sa Marijom Đomparića, kćeri građanina i trgovca novosadskoga Jovana Đomparića, s kojom izrodi sedmero djece, od kojih su živi sin Milan, akademik i književnik i dvije kćeri Hermina Lučić i Draginja Jovičić. Godine 1819. kad je đakovarski i srijemski vladika Mirko Kafaj pohodio Vukovar, bude u njegovu počast spisan od fra Grge Cevapovića srpskim jezikom igrokaz: ,,Josip, sin Jakoba Patrijarha", — prikazan od samili vukovarskih đaka, koji su tada u franjevačkom manastiru polazili privatni tečaj za gimnaziju. U tom igrokazu odglumio je ulogu patrijarha Pavle Jovanović, još tada kao đače prve latinske škole od deset godina, na opšte zadovoljstvo cijelog vukovarskog opštinstva. Uvjeren da će narod najsrećnije i najlakše dokučiti blagodatne svrhe obrazovanosti, budu li mu nauci, zakoni i državne nastave udešene pram njegovoj ćudi, pram njegovom načinu mišljenja, a i s obzirom na njegove slabosti, bješe se u doba svoga dobroga znanca, Vuka Karadžića, svojski dao na sabiranje toga, što bi nam tu ćud, to mišljenje i te slabosti predstavilo kao u živoj slici; njegovo se djelovanje slagaše s onim srpske dike Vuka Karadžića; onog dragocjenoga narodnoga blaga, — riječi i umotvorine narodne živo kupljaše Pavle Jovanović zajedno sa našim Vukom, koga je on na putu sve do Dubrovnika pratio i bio mu desna ruka u skupljanju narodnoga blaga, kako o tome pored ostalog govoraše tada jedan dopisnik u Gajevim „Narodnim Novinama i da je „u Zagreb prispio Vuk Karadzić, koga prati Pavle Jovanović advokat, žarki rodoljub u poslu kupljenja narodnoga blaga;" a poznavao se vrlo dobro sa dubrovčaninom Medom Pucićem, s kim je do smrti njegove u dopisivanju stajao, — i sa našim Simom Milutinovićem Sarajlijom kojega „Srbijanku" je u prste razumijevao; sa bivšim srpskim regentom, svojim vukovarcem, Jovanom Gavrilovićem, koji, dok je još bio u Vukovaru, često i rado se s njime disputovao o Kantovoj filozofiji, koju je skroz poznavao i obožavao. Rtid Pavla Jovanovića dijeli se u dva razdoblja; prvo ide od god. 1842. do g. 1848.; drugo od g. 1848. u naprijed. U prvom razdoblju P. Jovanović se bavi lijepom knjigom; u drugom u opšte pravnim i državoznanstvenim raspravama, a napose političkim dnevnim pitanjima.