SRĐ

148

СРЂ — SRĐ.

ne usuđuje ustvrditi, poput Schron-a, da je pronalaskom žitkili kristala pala granica između organskog i neorganskog, niti da je time riješena „zagonetka života". Kad je prošle godine u znanstvenom prilogu berlinske „Germanie" izašao bio clanak D.ra Katharinera, profesora zoologije na Freiburškoj universi, u kome se dokazuje kako pojavi opaženi kod žitkih kristala nemadu što da čine sa pravim životnim pojavama, i da se tu radi o zamjeni „slicnosti" sa „jednakosti", odazvao se prof. Lehmann u drugom prilogu istog lista, gdje, dok nastoji da opravda neke svoje osobite nazore, 1 piše među ostaiim ovako: „Sto se tiče sila, što djeluju u organizmima, znanost nije bila tako plodna uspjehom. Baš u pogledu naj temeljnijih procesa, kao što su „kopulacija" i „dijeljenje", manjkale su do sada analogije na području fizike, te je izgledalo već unaprijed da ce svaki pokušaj fizičnog tumačenja biti uzaludan. Pronalaskom „prividno živućih kristala", to se je promijenilo, te će trebovati podrobnih eksperimentalnih studija, da se istraži da li je sličnost samo izvanjska ili se faktično racli o djelovanju istovjetnih sila". Za tim, ne slažući se s Dr. Katharinerom — u koliko je ovaj rekao da bi s biološkog gledišta bilo „sasvim pogrešno", kad bi ko ustvrdio istovjetnost djelujućih sila u sličnim pojavima kod prividno živućih kristala i naj nižih organizama — veli: „Za sada može se samo kazati, da m.i to ne znamo te očekujemo odluku od eksperimentalnih istraživanja budućnosti. — Bude li stvarna identičnost dolcazana, tim jos uvijek ne će pasti granica izmedu neorganskih i organskih bića, pokle, osim spomenutih analogija, postoje kod živih bipa još druge osobitosti, koje bi se imale protumačiti". Ovo navedoh navlaš da pokažem kako ni sam prof Lelimann nije na čistu o tome, što se iz učinjenih opažanja dade namaknuti za riješenje „zagonetke života". A kadljudi, koji se 1 Osobitost nazora prof. Lehmanna sastoji u torae što bi on htio stožiti monističko shvaćanje svijeta s teologijom i s pravom znanošou. Monističko shvaćanje on ne proteže na čovjeka, nego na bilinsko i životinjsko carstvo. O čovjeku izrično kaže da je samo tijelom jednak životinjama, a da se od njih bitno razlikuje „durch den Besitz einer unteilbaren, nicht rnit andern verschmelzbaren, unsterblichen, mit freien Willen begabten Seele".