SRĐ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

253

kret, kako to bijaše uspjelo u Toseani. Na to odgovori Villamarina, da, i ako je broj Muratovaca i republikanaca neznatan, a ogroman onaj protivnika narodne dinastije, ipak nema nade da će pokret uspjeti, ako Sicilija prva ne razvije zastavu narodne unifikacije. Da dvor nije shvaćao stanje stvari, pokaza držanje Franja II. prama svojemu stricu, princu od Sirakuze. Ovaj se bio pridružio sardinskomu poslaniku, te upravi na kralja pismo, zaklinjući ga da sklopi savez s Viktorom Emanuelom, te da svoj ustav preuredi prama onomu Pjemonta. Ali i to ozbiljno pismo ostađe bez uspjeha, što je Villamarina bio predvidio. Kroz sve ovo vrijeme nije dangubio revolucijooarni odbor u Palermu, nego je što više živo nastojao, da ustanak bude što općenitiji. Ustanici su 4. aprila 1860. imali zauzeti grad. Ali policija uđe opet u trag uroti, poprimi tolike i tako opsežne mjere, da oružane čete, koje iz okolice morađahu provaliti u grad, ne dobivši u jutru od 4. aprila ustanovljeni znak, pobjegoše na okolna brda. Jedan se odio vojske sukobi s ustanicima, koji budu potućeni, a neki i pohvatani. Njih 13 bude dovedeno pred ratni sud, osuđeno na smrt i 14. aprila ustrijeljeno. Ustanak bude u Palermu doduše ugušen, ali zato zahvati brzo sela, te gradove Messinu, Trapani, Cataniju, Termini i Piana dei Greci. Uzalud je upotrebljavao Maniscalco, krvoločni predsjednik policije, naj okrutnije mjere, da u krvi uguši ustanak. Videći se nemoćnim pred samoprijegorom ustaša, priznade, da je cijela pokrajina kovacnica urote. Rosalino Pilo, koji se — kako smo već rekli — prvi bijaše izjavio za Garibaldi-ja i njegov program, boravljaše od nekoliko vremena u Genovi. Na vijest o ustanku u Palermu ukrca se s drugom Carrao put Sicilije. Bezvjetrica ucini, da tek 10. aprila mogaše prispjeti u Messinu, kad ustanak bijaše već svladan. Ma da ih burbonski vojnici progonjahu, ipak obiđoše gotovo cijeli otok, svagdje pripovijedajući, da će Garibaldi skoro doći. Kraljevske čete međutim zauzeše redomice izgubljena mjesta, pohvataše ustaše, koji na vrijeme ne umakoše, a zatim ih sud sumarno, bez ikakovog ispitivanja, osudi na smrt i dade ustrijeliti. Franjo II. proglasi nad cijelom Sicilijom ratno stanje.