Što da se radi?

·Vjeročka se opet nasmija: „kasno jo i pocrvenila je, — „i ne žalim“ — i Još se više zacrvenila., ; — Ako će trebati, osvjedočiti O

sam vam vjeran drug.

Stišnuše jedan drugome ruke.

To su prva dva razgovora nakon one večeri,

Nakon dva je dana u novinama bilo naštampano, da „blagorodna djevojka koja govori Tranceski i njemački traži mjesto za guvernantu, i da se propitali o njoj može kod činovnika toga i toša na Kolmnu, u ulici N. N., u kući N. N.

Sada je zaista Lopuhov morao mnogo vremena tratiti na Vjeročkine poslove, Svakoga je jutra išao iz Viborga u Kolmno k svome znancu, čija je adresa bila označena na oglasu. Put je bio dalek, ali nije mogao naći takvoga znanca u blizini. Taj je znanac morao ispuniti mnogo uvijeta: lijep stan, dobre kućne odnošaje i dostojnu vanjštinu. Siromašan će slan pokvarili valjane odzive o gduvernanti, Bez dostojnog izSleda i dobrih kućnih odnošaja osobe, koja preporuča, ne će se dobiti dobro mnijenje o djevojci, koja se preporuča, Svoju adresu nije dabome nikako mogao objelodaniti Lopuhov u novinama. Ta što bi mislili o djevojci, o kojoj nema ni tko da se pobrine doli jedan student, I tako se Lopuhov prilično mnogo gibao, Uzimao je adrese onih,koji su tražili guvernantu, pa išao za poslom. Cinovnik je svima. govorio, da je on daljni rođak djevojke i da samo posreduje, ali da ona imade nečaka i taj će ih sam potražiti, Nečak je dolazio, promatrao ljude i razumije se, većinom je odlazio nezadovoljan. U jednoj su obitelji suviše oholi u drugoj — Je mati obitelji dobra, otac — glupan

117