Što da se radi?

On je znao da djevojci predstoje mnogde opasnosti na tom putu, ali je mislio, da je kod čvrstoće volje moguće, da pođe ravnim putem. No izašlo je drugačije. Kada je nakon dva dana došao na lekciju, morao je reći Vjeročki: „savjetujem vam, da ostavite misao o tom, da budete glumica." —— „Zašlo?” — „Zalor jer Mauu Je onda bolje poći za vašeda prosioca.' Više nijesu govorili o tom,

To je bilo razgovoreno, kad su on i Vjeročka tražili note, ona, da. pjeva; on da je prati. Vjeročka je objesila glavu i nekoliko puta pogrješila, premda je pjevala vrlo poznatu pjesmu. Kad su vršili te stali tražiti, što će sada uzeti, Vjeročka reče: „To se meni činilo najljepšim. Teško je čuti, da je nemoguće. No — pa teže će mi biti živjeti, a ipak je moguće živjeti. Ili ću za S8uvernantu. ___Kad je on i opet bie nakon dva dana kod njih. ona mu reče: Nemam nikoga, tko bi se pobrinuo, da mi nađe mjesto za guvernantu. Pobrinite se, molim vas vi Dimitrije Sergejiću.“ — „Žao mi je, ali ja imam malo znanaca, koji bi tu mogli biti od koristi, Obitelji, u kojima dajem satove, većinom nijesu. bosšate, a njihovi znanci isto tako, Probat „ću, — „Druže moj, ja vam oduzimam vremena ali što da radim,' „Mjera Pavlovna, netreba govorili o mom Vremenu, ako sam vaš drug." _

Vjeročka se nasmijala i pocrvenila, Nije ni opazila, kako joj se umjesto Dimitrij Sergejić izletilo „drug. - -

TI Lopuhov se nasmijao. — Vi tođa nijeste htjeli kazati, Vjera Pavlovna, oduzmite mi to ime, ako žalite, što ste mi ga dali.

116