Što da se radi?

— To sam ja znala, monsieur Lopuhov, Vi, profesor. N. (to je bilo prezime znanca, kroz kojegča je bila dobivena adresa) i vaš prijatelj poznajete se kao ljudi toliko čisti, da možete među sobom govoriti o prijateljstvu jednoga od vas prema mladoj djevojci, a da je ne kompromitirate pred drugom dvojicom, N. je istoga mnijenja o meni, pa znajući da tražim guvernantu, smatrao se je a pravu saopćiti mi tu stvar, Ne osuđujte ga. on mene dobro poznaje. Ja sam pošten čovjek, monsieur Lopuhov, ı vjerujte mi, znam, koga treba uvažavati, Ja vjerujem N, kao samoj sebi, a on vama kao samom sebi. N, nije. znao za njeno ime, no sad je to dozvoljeno saznati, kad će ona ući u moju obitelj? -

— Zove se Vjera Pavlovna Rozaljskaja,

— Sad ću još ja nešto protumačiti, Vama će se činiti neobičnim, što sam nakanila svršiti stvar s vama ne vidjevši osobe, koja će imati tako blizak odnošaj prema mojoj djeci, No meni je predobro poznato, od kakvih se ljudi sastoji vaše društvo, Znam, ako se jedan od vas toliko zanima za stanovitu osobu, ta osoba mora biti veliki zgoditak za majku, koja želi vidjeti u svojoj kćeri valjana čovjeka. Stoga mi se činilo nedelikatnim zahtjevati, da je prije vidim, Govorim komplimenat ne vama, već sebi: a

— Vrlo sam srećan zbog gospođice Rozaljske, Njen je kućni život bio tako nesnosan, da bi se ona dobro osjećala u svakoj iole snosnoj okolini, Ja nijesam ni sanjao o takvom životu, kakav će joj u vašoj obitelji biti omogućen,

Lopuhov je pripovjedio 6đi B, ono, što je bilo potrebno o životu Vjeročke, želeći, da ona u svojim razgovorima s Vjeročkom izbježava taj

–

__127