Što da se radi?

bi se B. morala brinuti, voditi neprijatne razgovore, nastojati da se oduži ljudima za usluše u tuđu korist, a mnogo je bolje usluge tih ljudi zadržati za sebe, Tko je prisiljen, i koji će razborit čovjek postupati inače od gospode B.? Mi nijesmo. u pravu, da je osuđujemo. 1 Lopuhov je bio u pravu, kad je očajavao o oslobođenju Vjeročke.

XIV.

A Vjeročka je već davno sjedila na klupi, gdje su se bili dogovorili. Koliko je puta živo zakucalo njeno srce, kad se iza ugla pokazivala vojnička kapa. — Napokon! on! drug moj! Skočila je i trčala mu u susret. -

Može biti bi se on sabrao bio, dok bi do klupe došao, ali ga je ona iznenada zatekla, dok se on nije tomu nadao. Imao je tmurno lice.

— Neuspjeh-?

[95 100 ICIEULO LN '

— Pa bilo je tako sigurno. Zašto dakle?

— Hajdemo kući, ja ću vas otpratiti. Za nekoliko ću vam časaka reći u čemu je neuspjeh. Sada me pustite da mislim. Nijesam sabran. Treba izmisliti nešto novo, Ne ćemo klonuti duhom; izmislit ćemo. i

_— Recite mi odmah. Nesnosno je čekati. Kažete, da treba nešto novo izmisliti. Dakle ono, o čem smo prije mislili uopće ne valja? Ne mogu zar biti guvernantom ? Sirota ja! Nesretnica ja!

___Zašto da vas varam? Da, ne možete biti | guvernanta, to sam vam htio reći. Ali — strplje-

130.