Što da se radi?

bi se moglo na ono mjesto nasuti čistoča pijeska, ali i pijesak je ovdje blatan, nema bijeloga i čistoga. Lice bi ostalo čisto, ne bi nikoga plašilo.

„U Parizu se bijedne djevojke ugušuju plinom. To je lijepo, vrlo, vrlo lijepo. Nije lijepo bacati se s prozora.

„Kako glasno oni govore! O čemu šovore? Ne čuje se ništa,

„Ostavila bih mu ceduljicu i sve bi mu razjasnila. Onda sam mu rekla: „danas je moj rođendan”. Kako sam onda bila smjela; Kako to? Bila sam onda luda, nijesam ništa shvaćala.

„Kako su pametne sirote, pariske djevojke! · zar ne ću i ja bili pametna? Kako će smiješno biti: ulaze u sobu, ništa se ne vidi do dima. Prestrašit će se: šlo je? gdje je, Vjeročka? Mama će vikati tati: što stojiš, otvaraj prozor!

tvorit će prozor i vidjeli: ja sjedim kod toaletnog stola, spuslila sam Slavu, a lice pokrila rUukama. ——_ „Mjeročka, jest l_ se upušila | Ja šulim, „Vjeročka, zašto šutiš? Ah, ona se ugušila. Viču ı plaću, Ah, kako će biti smiješno kad budu vikali, i kad će mama pričati, da me je voljela. | | „Da, ali on će žaliti. Ja ću mu ostavili ceduljicu, -

„Da čekat ću, čekati i napraviti ko bijedne · pariske djevojke, Ako kažem, napravit ću. Ta ja se ne bojim?

„Pa i česa da se bojim 2 o je lijepo. Samo ću počekati, da vidim o kakvom je on sredstvu govorio, Ali nema nikakvoga, On me je samo hlio umirili.

„Zašto ljude žele umirivati? Zar se može umiriti, ako nema pomoći. Eto, on je pametan,

1.37