Što da se radi?

ipak je isto htio. Zašto je to htio? To nije potrebno. -

„Kako on to govori, kao da je veseo. Glas mu Je VeSseO.

„Zar je zbilja pronašao sredstvo?

„Ah, nema sredstva.

„Ali da nije izmislio, zar bi bio veseo ?

Što je samo mođao izmisliti ?

| XVII — Vjeročka, dođi k objedu ! viknula je Ma-

rija Aleksejevna.

— Zaista se Pavel Konstantinić već vratio; kolač je gotov — ali ne onaj iz slastičarne, već Matrjonin od jučerašnjeg mesa.

— Marijo Aleksejevna, zar vi nijeste nikada probali popiti pred objedom čašicu rakije? To je vrlo zdravo, osobito ove gorke, Govorim vam kao liječnik. Molim vas, kušajte svakako, Ja vam kao liječnik prepisujem,

____ Hoću, jer liječnika treba slušati, ali samo polovicu čašice. |

— Ne, Marijo Aleksejevna, to vam ne će biti od koristi,

— A vi zar ne ćete, Dmitrije Sergejiću ?

— (stario sam, pa sam postao solidan, Marijo Aleksejevna. Zavjetovao sam se.

— Zaista, kanda grije!

— Upravo to što grije i jeste od koristi,

— „Kako je on veseo, zar je zbilja našao sredstvo? Pa kako se s njome sprijateljio? Mene i ne gleda, ah, kako je lukav."

Sjedoše za stol,

138