Što da se radi?

_— A mi ćemo s Pavlom Konstantinićem tošča popiti. Ovo je isto kao i pivo, probajte Marijo Aleksejevna, ~

— Alo kažete da je pivo, molim, zašto da ne pijem piva!

„Gospode, koliko vina! Ah, kako sam glupa ! Ta to je njihovo prijateljstvo!"

„Ah, kako je prelrigan!'Sam ne pije, samo je usta priložio k čaši, A dobro je to — miriše kao kvas i jako je, Kad ulovim Miška za Vjeročku, ne ću više rakije piti, uvijek samo ovo. — No, taj ne će svoj um propiti! „Da barem malo pije! No, ta meni je bolje ovako, Da hoće piti, mošao bi dobrano gucnuti,“ i

___Zašto vi me pijete, Dmiltrije Sergejiću ?

— E, mno8o sam ja u svom vijeku popio, velika je zaliha, unapred sam pio. Dok nije bilo posla ni novca, pio sam, Sad ima novca, ima posla, ne ireba vina, i bez njega je veselo,

Takvim- se načinom zabavljaju kod stola, Dođe na stol kolač iz slastičarne,

— Draga Matrjona Stepanovna, što k njemu spada?

— Odmah, Dmitrije Sergejiću, odmah. Vratila se s flašom šampanjca;

— Vjera Pavlovna, vi nijeste pili, i Ja nijesam pio. Sad ćemo i mi, u zdravlje moje vjerenice i vašefda mladoženje ! 0

„Sto je lo? — „Zar zbilja (ako 2 mis} Vjeročka,

— Dao Bog vašoj vjerenici i Vjeročkinom mladoženji sreće, reče Marija Aleksejevna: — a nama starcima, dao Bog, da što prije Vjeročkinu svadbu dočekamo.

139