Što da se radi?

·znalim stvarima, ali ta su je nova, divna vina. odviše sablaznila,

Objed je bio obilan i gospodski; stoga je Marija Aleksejevna naložila, da Matrjona postavi samovar, kako i dolikuje nakom gospodskog ručka, No time su se okoristili samo ona i Lopuhov. Vjeročka je otišla u svoju sobu, rekavši da ne će čaja, Pavel Konstantinić, neobrazovan čovjek, odmah je nakon ručka otišao da legne, kao što je uvijek činio, Dmitrij je SerGejić polagano pio. Ispivši jednu šalicu, zamolio je drugu. Sad je Marija Aleksejevna posve iznemogla, ispričala se rekavši, da se već čitav dan _ ne osjeća dobro, — gost fE zamolio, da se na nj ne obazire, — i ostade sam, Ispio je drugu šalicu, ispio treću i zadrijemao u stolici, — bit će, da se i taj nakitio poput našega zlata, — mislila je Matrjona. A. zlato je već hrkhalo, Sigurno je njeno hrkanje probudilo Dimitrija Sergejića, kad je Matrjona, pospremavši sa stola, otišla u kuhinju.

XVIII,

— Oprostite, NE. Pavlovna, rekao je Lopuhov, ušavši u njenu sobu, — „kako on tiho Govori, i glas mu drhće, a kod objeda je vikao, — i ne kaže „drug moj“, već „Vjera Pavlovna“, — oprostite, što sam bio drzak, Vi znate što sam govorio: da, ženu i muža ne mogu rastaviti, Onda ćete biti slobodni,

— Mili moj, jesi li vidjeo, da sam plakala, kad si unišao; bilo je od radosti,

On ju je poljubio u ruku,

— Mili moj, jesi li vidjeo, da sam plakala od radosti, kad si ti unišao,

141