Što da se radi?

On je mnogo puta poljubio njenu ruku.

— Eto, ti me oslobađaš iz zagušljivoša podruma. Kako si mudar i dobar! Kako si se sjetio na to? _

“ — Mili moj, ja sam već onda mislila, da si ti dobar. Daješ mi slobodu, ti moj mili, Sada sam spremna, da· trpim; sad znam, da ću oklići iz podruma i ne će mi više biti tako zagušljivo u njemu. A kako ću otići odavle ?

— Eto kako, Vjeročka. Sad je konac aprila. Početkom jula svršit će moji radovi u akademiji, — le moram svršiti, da uzmognemo Živjeli. Onda ćeš se osloboditi podruma, Samo se još iri mjeseca strpi, pa «možda i manje. Otići ćeš, Ja ću postati liječnikom, Plaća nije velika, no imat ću i mešlo privatne prakse, koliko već bude nužno, da možemo živjeti.

— Ah, mili moj, nama će vrlo, vrlo malo trebati. Ali ja ne ću da živim od toša novca. Ja i sada dajem lekcije, Poslije ću ih izgubiti, Jer će mama svima pričati, da sam zla, No naći Gui (druge. „Je lh iako, treba? Ne ireba, da ja živim od tvoga novca.

— Tko tije to rekao, mili moj druže Vjeročka?

— 1 još pitaš, tko Je rekao? Zar nijesi sam o tom govorio? A. tvoje knjige? Polovica od njih govori samo o tom,

— U knjigama! .la, sam to govorio! Ta _ kada, Vjeročka?

— Ah, kada? A tko je rekao, da je osnov svemu novac. Lko Je to rekao, Dmitrije Sergejiću?

— No, pa što? -

— A ti misliš, da sam Ja tako glupa, da ne mogu, kako kažu vaše knjige, izvesti zaključak iz premisa?

142