Što da se radi?

nijesu te knjige došle, Cuti — nijesi imala od koga. Ta ja sam gotovo prvi čestit čovjek, što si ga srela u životu,

— Ah, mili moj, zar je teško izmisliti, Gledala sam život u obitelji, — ne mislim svoje obitelji, ona je posve neobična, al- ja imam drugarica, dolazila sam k njima. Bože moj, koliko neugodnosti između muža i žene, — li sebi se ne možeš loša ni predstaviti. :

— No, Vjeročka, Ja zar ne mogu?:

— Znaš li što, mili moj? Ne treba da ljudi žive onako, kako žive. Treba da se sastaju posla radi ili da se odmore, da se povesele. Cesto Sledam i mislim, zašto je sa sliranim ljudima svatko delikatniji? Zašto se pred stranim ljudima svatko boljim pričinja? I zašto je čovjek pred tuđim ljudima nekako bolji — zašto to? Žašto je sa svojima gori, i ako ih više voli od tuđih? Znadeš li, mili. moj, što bih te molila: postupaj saminom uvijek kao što si dosad postupao, To fe nije priječilo da me voliš, ta mi smo jedan drugomu bili ipak najbliži, Kako si se dosad vladao prema meni? Jesi li bio neuljudan? Jesi li me korio? — ne! Kaže se, kako se može neuljudno postupali sa stranom ženom ili djevojkom, kako je se može koriti? Dobro, eto, ja sam tvoja vjerenica, bit ću ti i ženom, a ti se uvijek vladaj prema meni kao prema tuđoj ženi. To je bolje zato, da se uzdrži čvršća veza, da se podržava ljubav, Jeli tako mili moj?

— Ne znam, Vjeročka, što da mislim o tebi, Da, ti si me već i prije dovodila u čudo.

— Mili moj, ti me hoćeš hvaliti! Nije to tako teško shvatiti, kako ti misliš. Takve misli nemam samo ja, već mnoge djevojke i mlade

*

147