Što da se radi?

| čemu, Ako se tebi hoće govoriti samnom o ivo\jim poslovima, ti ćeš io sam učiniti. Tako isto \vrijedi + za mene. To su tri pravila. Sto još? \ — Vjeročka, dručo pravilo zahtjeva razjašnjenje, Mi se vidimo u neutralnoj sobi kod objeda i čaja. Uzmi takav slučaj. Ujutro smo popili čaj, i ja sjedim u svojoj sobi pa ne smi-

jem da se pokažem u lvojoj sobi, — dakle te neću vidjeti do objeda — je li? — Da.

— Lijepo. Dolazi jedan znanac, da mi javi, da će u dva sata doći drugi znanac. Ja u jedan sat moram otići. Smijem li te zamoliti, da predaš odgovor onomu znancu, kad dođe u dva sata?

—- Svakako. Hoću li ja prislahi, -— to je druga stvar. Ako otkažem, ne smiješ pitati ni zašto sam olkazala. :

— Lijepo ali kod čaja ja toga ni esam znao: u tvoju sobu ne smijem ući, — kako ću te pitati?

— O Bože, kako si djetinjast! Kakva dvoumical Tako ćete napravit Dmilrij Sergejić. Doći ćete u neutralnu sobu i zvati: „Vjera Pavlovna |“ Ja ću odgovoriti: što želite „Dmitrij Sergejić ?" Vi ćete reći: „ja odlazim,” kk meni ima doći gospodin A. {imenovat ćete onog gospodina.) Imam da mu nešto poručim. Smijem li vas moliti, da to učinite?” Ako ja odgovorim „me, naš je razgovor svršen. Ako kažem mala, doci CULI ja ii neutralnu sobu, i vi ćete mi saopćiti, što Ja imam da obavim. Sada vam je jasno, maleno dijete, kako se radi? -

— Da, draga Vjeročka. Šala je šala, ali je zaista najbolje živjeti onako, kako si rekla. Samo odakle tebi te misli? Ja ih znam, ali se sjećom i bolje sam ih čitao. No do tvojih ruku

.=

146