Što da se radi?

da muškarac ne može ponizili svoga dosto-_ janstva pred ženom, da je ona toliko ispod njega; ma koliko se on pred njom ponižavao, ipak nikad nije ravan njoj, već uvijek nad njom, Ali ti ne misliš tako, čemu dakle da mi ljubiš ruku? Slušaj, što mi se učinilo: kao da mi dva nijesmo vjerenik i vjerenica,

— istina je, Vjeročka, malo sličnosti, No što smo mi dakle?

— Bog zna — ili evo što: kao da smo m već davno, davno vjenčani,

— Pa tako i jeste: stari prijatelji, ništa se nije promjenilo.

— Samo se jedno promjenilo: ja znadem, da ću iz podruma na slobodu doći,

XIX,

· Tako su oni govorili, — čudnovat razgovor prvi razgovor između vjerenika ı vjerenice, i stimuše jedan drugomu ruku, i Lopuhov ode kući, a Vjeročka sama zatvori za njim vrata, jer Je Matrjona otišla u krčmu, nadajući se, da će njeno zlato još dugo spavati I zaista, zlato je njeno još dugo hrkalo.

Vrativši se Lopuhov oko sedam sati kući, htjede se primiti posla, ali mu to dugo nije išlo od ruke, Glava bijaše napunjena drugim, onim o čemu je sav dugi put od Semenovskog mosta do Viborgske ulice mislio, Dabome, ljubavnim sanjama, Da, tako je, samo nijesu posve ljubavne, nit su posve sanje, Život čovjeka, koji nije materijalno obezbjeđen, zahtjeva prozaične interese, o tima je Lopuhov mislio. Posve razumljivo: materijalist uvijek misli o koristi, On

149