Što da se radi?
je zaista mislio samo o koristi; umjesto visokih, poetičnih i plastičnih maštanja, njega su ispunjavale ljubavne sanje, koje odgovaraju grubom matferijalistu. —
— „Zrtva” — to.joj se gotovo nikako neće moći izbiti iz glave. A to je zlo. Kad misliš, da nešto osobito duguješ čovjeku, uvijek se donekle bar nategnu odnošaji prema dotičniku, A doznat će. Prijatelji će joj reći, kakva me je čekala
karijera. Pa sve da Joj i ne kažu, sama će se
dosjetiti: ti si se, druže moj, mene radi odrekao karijere, u „kojoj si očekivao,” — no, ne baš novca, toda mi neće podmetnuti ni prijate-
_lji, ni oha, — no pa dobro je, što bar neće mi-
sli: „mene radi živi u siromaštvu, a bez mene bi bio bogat.” Tog neće misliti, Doznat će, da sam želio doći na glas kao učenjak i da bih to bio postigao, Pa će žaliti: „ah, kako se žrtvovao radi mene!” A nijesam ništa žrtvovao. Nijesam dosad bio tako glup, da se žrtvujem, pa se nadam, da i nadalje ne ću.Radim onako, kako je za mene bolje. Nijesam takve vrsti čov-
_ jek, da pridonašam žrtve, Pa toga uopće i nema.
Nitko se ne žrtvuje; to je krivi pojam: žrtva čizme frigane.
Kako ti je bolje, onako postupaš, Idi, pa protumači lo. U teoriji je razumljivo, no kad vidi čovjek pred sobom fakat. razmekša se: vi ste, kaže, moj dobročinitelj. I eto, pokazuje se
rast buduće žetve: „ti si me, kaže iz, podruma
oslobodio, — kako si dobar," Baš mi je trebalo oslobađati tebe, da se to meni samomu nije svidjelo, Misliš li, da ja tebe oslobađdam? — Ne bih se brinuo, nemoj mishHti, da mi to samom ne pravi veselja, Može biti, ja sam sebe oslobadam,
150