Što da se radi?

— Idem. — Lopuhov je pošao u sobu Kirsanova, i putem je dospio pomisliti: „kako je istinito, da sam ja uvijek na prvom mjestu, počeo sam od sebe ı završio sa sobom. Počeo · sam od „žrtve” — kakva prevara, kao da se odričem katedre i glasa poznatoš učenjaka! Zar nije svejedno; tako ću raditi, dobiti katedru i · poslužiti medicini. Prijatno je čovjeku, kad kao

2 leoretičar _opaža, kako se egoizam igra. (S njegSo-

Vim Vim mislima u praksi," ____Ja hoću da o svemu predupredim čitaoca, stoga ću mu reći, da ne bi on možda mislio, 'kako taj monolog Lopuhova sadržaje kakav tajanstveni mig autora na važne molive budućih odnošaja Lopuhova i i Vjere Pavlovne ; život Vjere Pavlovne ne će biti pokvarene nemogućnošću da briljira u društvu i đa se lijepo odijeva, njene odnošaje prema Lopuhovu ne će kvariti „štetno čuvstvo” zahvalnosti. Ja ne spadam među one umjetnike , kod kojih se u svakoj riječi krije nekakva žica. Ja pričam o onom, što su mislili i činili ljudi, Ako je kakav postupak, razgovor, monolog u mislima potreban zbog izaralkteristike osobe il položaja, Ja ga spominjem, i ako neće imafi nikakovih posljedica u daljnjem toku romana. = Sad Se, NL Lo nolar nećeš više tužiti da zapuštam posao. Nadoknadit ću.

— Što, zar si Svršio poslove zbog one dje_ vojke ?

— Svršio sam.

Hoće li služiti kao duvernanta kodi 92

— Ne. Drugačije se uredilo. Zasad će moći voditi snošljiv život u svojoj obitelji

52