Što da se radi?

Da, razumije se sebe: meni se hoće živjeti, hoće ljubiti, — razumiješ li? Zbog sebe sve to radim, Kako bih napravio, da se ne razvije u njoj ono štetno čuvstvo zahvalnosti, koje bi je mučilo, No, nekako ćemo već napravili, ona je pamelna, shvatiti će, da su to sve sitnice, Dabome, ja sam drugačije računao. Mislio sam, ako joj us; pije, da ode iz obitelji, produljiti stvar na dvije godine po prilici, Ža to bih vrijeme postao profesorom i novčane.bi se prilike uredile. No desilo se, da je nemoguće otezati. Ali zar sam Ja na gubitku? Zar sam ja o sebi mislio, kad sam računao s time, da najprije treba urediti novčane prilike? Što muškarcu ireba? Ništa, Pomanjkanje novaca osjeća žena, Imam cipele, laktovi nijesu poderani, ne gladujem, u sobi nije hladno — što mi još treba? To ću sve imati, Dakle nijesam na gubitku, No mlada,lijepa žena višetreba. Ona treba zabave, treba društva, a za to Joj neće dostajati novaca, Svakako ona neće misliti o tom, jer je pametna i čestita djevojka, ona će misliti: to su sitnice, koje Ja prezirem — i prezirat će ih. Da, ali zar pomaže to šflo čovjek nije svijestan onoga, što mu nedostajeg ili što je pače uvjeren, da mu onoša ne treba? To je ilazija, fantazija, Priroda je ugčušena, razborom, prilikama, ponosom, — i šuti, ne dajući o sebi glasa svijesti, ali ipak šuteći radi i potkapa Život, Ne smije tako živjeti mlada žena, ne smije tako živjeti ljepotica. Ne valja, ako nije odjevena isto tako lijepo kao druge pa se odvaja zbog pomanjkanja sredstava. Žao mije tebe, sirotice. A ja? Ja sam na dobitku, — nije sigurno bi li me ona htjela nakon dvije godine, a sada hoće. — Dmitrij, hajde da pijemo čaj,

151