Što da se radi?

— Vjenčati se možemo 1 danas. To sam te zapravo ı htio zamoliti, ·

— Hajdemo, mili, da se vjenčamo, Pa kako si ti sve to uredio? Kako si pametan mili moj!

— Putem ću ti pričati,

Prispjevši na mjesto, prošetali su se dugim hodnikom prema crkvi, našli čuvara te Sa poslali k Mercalovu, koji Je stanovao u istoj kući,

— Imam još jednu molbu na tebe, Vjeročka. Znaš li, da se kod vjenčanja mladenci ljube ?

— Da mili moj, ali to je neugodno! -

— Da ti ne bude onda suviše neugodno, poljubit ćemo se sada.

— Dobro, mili. No zar ne može biti bez toga?

— U crkvi ne može biti bez toga, pa ćemo se pripraviti,

— Poljubiše se, :

— Mili moj, sva sreća, što smo imali vremena za to, Eno, ide čuvar.

— No nije to bio čuvar; taj je išao po đakona, — već Kirsanov, koji ih je čekao kod Mercalovih,

— Vjeročka, to je Aleksandar Matvejić Kirsanov, koga ti mrziš i hoćeš da mi zabraniš, da se s njim sastajem,

— Vjero Pavlovna, zašto želite odijeliti naša nježna srca?

— Žato, šlo su nježna, — reče Vjeročka, pružajući ruku Kirsanovu, i smješeći se, zamisli se: — „hoću li ja njega voliti, kao što ste da

vi volili? Vi ste ga mnogo volili, je li?“

— Ja? Ja nikopa, izim sebe, ne volim, Vjero Pavlovna,

— Njega također ne volite?

11 - 161