Što da se radi?
— Vjenčati se možemo 1 danas. To sam te zapravo ı htio zamoliti, ·
— Hajdemo, mili, da se vjenčamo, Pa kako si ti sve to uredio? Kako si pametan mili moj!
— Putem ću ti pričati,
Prispjevši na mjesto, prošetali su se dugim hodnikom prema crkvi, našli čuvara te Sa poslali k Mercalovu, koji Je stanovao u istoj kući,
— Imam još jednu molbu na tebe, Vjeročka. Znaš li, da se kod vjenčanja mladenci ljube ?
— Da mili moj, ali to je neugodno! -
— Da ti ne bude onda suviše neugodno, poljubit ćemo se sada.
— Dobro, mili. No zar ne može biti bez toga?
— U crkvi ne može biti bez toga, pa ćemo se pripraviti,
— Poljubiše se, :
— Mili moj, sva sreća, što smo imali vremena za to, Eno, ide čuvar.
— No nije to bio čuvar; taj je išao po đakona, — već Kirsanov, koji ih je čekao kod Mercalovih,
— Vjeročka, to je Aleksandar Matvejić Kirsanov, koga ti mrziš i hoćeš da mi zabraniš, da se s njim sastajem,
— Vjero Pavlovna, zašto želite odijeliti naša nježna srca?
— Žato, šlo su nježna, — reče Vjeročka, pružajući ruku Kirsanovu, i smješeći se, zamisli se: — „hoću li ja njega voliti, kao što ste da
vi volili? Vi ste ga mnogo volili, je li?“
— Ja? Ja nikopa, izim sebe, ne volim, Vjero Pavlovna,
— Njega također ne volite?
11 - 161