Što da se radi?

— Živjeli smo; nijesmo se svadili, što ćete više ?

— Zar i on vas nije volio? -

| — Nijesam toga zapazio. Uostalom, možemo da pitati, Dmitriju, jesi li me volio?

— Ta, mrzio te nijesam,

— Kad je tako, ne ću vam braniti, AAleksandar Metivejiću, da se sastajete s njime, i “sama ću vas voliti, |

— Tako će biti mnogo bolje, Vjero Pavlovna.

— 1 ja sam pripravan, — pridošao je Aleksej Petrović, — hajdemo u crkvu. — Aleksej je Petrović bio veseo, šalio se, No kad je počeo vjenčali, slas mu je malo zadrhtao — ako dignu parnicu? Nataša, idi k ocu, muž ti ne može biti braniteljem, a loš je život za Žživoša muža na račun oca! — Ali nakon prvih se rječi sabrao, i bio potpuno miran.

U polovici je službe došla Natalija Andrejevna ili Nataša, kako je zvaše muž. Nakon svršetka svadbe zamolila je mladence, da dođu k njoj. Bila je pripravila mali doručak, Došli su mnogo se smijali, pače i plesali dve kadrile u dva para. Aleksej im je Petrović svirao, pošto nije znao plesati. Sat i po Je prošao neopazice. Bijaše vesela svadba.

— Mene sigurno čekaju kod kuće k objedu, _— reče Vjeročka. — Vrijeme je, Sada ću ja, · mili moj, živjeti tri i četiri dana u svom podrumu bez tugovanja. Nemam se više čega bojati! Ne prati me, mili moj. Sama ću ići, da nas ne Oopaze.

— Ništa, ne će me pojesti, ne stidite se, gospodo! — govorio je Aleksej Petrović prateći Lopuhova i Kirsanova, koji ostadoše nešto dulje,

162