Što da se radi?

_ Vjeročkine sobe vidjela, da se Marija Aleksejevna diže, pobjegla je gdlavom bez obzira, ali nije dospjela u kuhinju, već se našla ispod kre-. veta u spavaonici Marije Aleksejevne, gdje je i ostala, dok se sve umirilo,

Je li dugo ili kratko Marija Aleksejevna psovala hodajući praznim sobama, nije sama mogla opredijeliti, no bit će svakako prilično, jer se i Pavel Konstantinić već sa svoje službe vralio. Zapalo je i njega idealno i materijalno. No pošto svemu biva kraj, Marija je Aleksejevna viknula : „Matrjona, nosi objed!" Matrjona, vidjevši da je navala svršila, izvukla se ispod kreveta i donijela ručak.

Kod ručka Marija Aleksejevna više nije psovala, već samo rikala, i to bez olfenzivnih namjera, tek poradi vlastitog umirenja. Poslije nije legla, već sjela i sjedila sama šuteći i mumljajući; zatim je prestala i mumljati, dok mije viknula: „Matrjona, probudi Sospodina i reci mu, da k meni dođe,” Matrjona, čekajući naloge, nije se usudila otići ni u krčmu, ni kuda druguda, smjesta je izvršila nalog. Pavel se Konstantinović pojavio,

— Idi gospodarici i reci joj, da. se kći udala za onoga vraga po tvojoj volji. Reci: Ja sam bio protivan namjerama žene, Reci: učinio sam tako poradi vas, jer sam vidjeo, da vam nije po volji ona ženidba. Reci: moja žena bijaše kriva, a ja sam mastojao, da vam volju ispunim. Reci: ja sam ih doveo do braka. Razumiješ li?

— Razumijem, Marijo Aleksejevna. To si ti vrlo mudro izmislila.

— Hajde! 1 ako je kod ručka, zovi je od stola, dok još nije saznala.

166