Što da se radi?

stinavo Dvora; ti su uživali, gledajući Je; izmjeniivahu međusobno primjedbe više ili manje uvrealjive, dijeljahu joj pohvale i savjete: „Joj, JOJ, gospođo, kako je rano dospjela da se naloče!“ — „Gospođo, kupi kod mene pet limuna, dobro je to, a tebi ću jeftino prodati! — „Gospođo, ne slušaj Sa, limun ti ne će pomoći, protjeraj drugačije svoj mamurluk!' — „Gospođo, boga mi umiješ psovali. hajde da se natječemo, tko će koga bolje izgrditi!!' — Marija Aleksejevna potpuno izvan sebe odrapi zaušnicu majbližemu iz okoline, dječaku od 17 godina, koji joj je sa stanovitom gracijom isplazio jezik; kapa mu odleti, a Marija da Aleksejevna pograbi za kosu. To je dovelo prisutne u neopisivi entuziazam : — „lako, tako gospođo!" Neki su primjetili: „Fedore, vrati Jojl” — ali većina je bila odrješito ma strani Marije Aleksejevne: „Gdje će Fedor protiv gospođe!” — „Pograbi ga gospođo, tako mu, lopovu, i frebal”" — Već se nakupilo više gledalaca: kočijaši, dućandžije i prolaznici. Marija se Aleksejevna kanda sabrala; još jednom odbacila Fedorovu glavu i otputila se dalje, Prisutnici je otpratiše ushićenim pohvalama. Opazila je, da ide kući tek kad je prošla kapiju Paškog Korpusa, uzela kočiju i srekno prispjela kući, Najprije je izlupala Fedora, koji joj Je otvorio vrata, zatim prišla k ormariću ; izlemala Mairjonu, koja se je pojavila čuvši lupu, ponovno se vratila k ormariću, na to odletila u Vjeročkinu sobu, nakon česa se i opet vratila k ormariću, i opet odjurila u Vjeročkinu sobu, gdje se dugo zadržala. Zatim je prošla sobama, ali nije bilo koga da tuče: Fedor je pobjegao od kuće, a Matrjona, koja je kroz ključanicu

165