Što da se radi?

'spodarice, te ima izlaziti na ulicu Samo“ kroz vrata, koja su udaljena od prozora 6ospodarice. Od 20 rubalja mjesečnog doplatka oduzima mu se 15, a 5 rubalja ostaje njemu kao nagrada za usrdnost i kao prilog za troškove k Vjeročkinoj svadbi,

XXIII.

Marija je Aleksejevna imala nekoliko projekata o tom, kako će postupiti s Lopuhovim, 'kad se uveče pojavi. Najnježniji se-sastojao u tom, da će u kuhinji sakriti dva vratara, koji će izlemati Lopuhova. Najpetetičniji bijaše taj, da će svečano u ime svoje i svojeća muža izreći prokletstvo nad neposlušnom kćeri i nad njim razbojnikom; i da će protumačiti, kako ni zemlja ne prima prah onih, koji su prokleti od roditelja. No to bijahu samo mašte kao ono u gospodarice, kad je hijela da rastavi Pavla Konslantinića sa ženom, Takvi projekti kao i uopće poezija, služe na olakšanje srca, a ne u praklične svrhe; oni su temelj za razmišljanje u samoći i za razgovore u budućnosti: „eto, što sam mogla (mogao) učiniti, ali po dobroti srca nijesam htjela (htio).“

Projekti o batinama i o prokletstvu bijahu idealnom stranom misli i čuvstva Marije Aleksejevne, Realna strana njenog uma imala je manje uzvišeni i više praktični pravac — razlika, kojoj je podložno svako ljudsko biće. Kad se Marija Aleksejevna osvijestila kod vratiju Paškog Korpusa, i razabrala, da joj se kćer udala, otišla, — aj se fakat u njenoj svijesti pojavio pod formom usklika: „okrala me je!" Citavim je

168