Što da se radi?

putem u mislima, a katkada i glasno izricala : „okrala me je!” Poradi toga, zadržavši se tek nekoliko časaka s Fedorom i Matrjonom, kako već svakom čovjeku po njegovoj slabosti dolikuje; ta svaki se čovjek toliko zanese svojim čuvstvima, da u duševnom pozivu zaboravlja momentane interese — Marija je Aleksejevna otrčala u Vjeročkinu sobu, pretražila ormariće, ladiće; bacila brzi pogled svuda, — ne, ne, iZSleda sve je u redu! — i zatim je stala mirnije pregledavati, da utvrdi svoje opažanje. Zaista su sve stvari ostale kod nje izim jednih jednostavnih, zlatnih naušnica i neke stare haljine pa one haljine, u kojoj je Vjeročka otišla od kuće. Šio se tiče toga, realnoša pitanja, Marija je Aleksejevna očekivala, da će Vjeročka dati Lopuhovu popis svojih stvari, zahtjevajući ih za sebe... tvrdo je. odlučila, da joj od zlata ne će ništa dati, od haljina, — četiri jednostavnije, a od rublja ono, što je više iznošemo, Ništa ne dati nije (u redu, to ne dopušta pristojnost, a Marija se Aleksejevna uvijek strogo držala pristojnosti, Drugo je pitanje, realnog smjera, bio odnošaj prema gazdarici, no mi smo već vidjeli, da je to pitanje bilo srećno rješeno,

Ostaje treće pitanje što da radi s ovim gadom ı ovim podlim čovjekom, s kćeri i zetom? Da ih prokune? to nije teško, ali vrijed: samo kao dessert k nečemui stvarnom. Samo je jedna sivarnost moguća započeli parnicu predati stvar sudu. U početku je, u uzrujanom slanju, Marija Aleksejevna gledala na takvo rješenje idealno i s tog Joj se stanovišta učinilo vrlo privlačivim, No čim joj se stala umirivati krv, i stvar Je poprimila drugi izgled, Nitko nije bolje od Marije

169