Što da se radi?

Aleksejevne znao da se poslovi vode novcem, i samo novcem, a takva stvar, koja je nju privlačila svojom idealnom ljepotom, zahtjeva pogotovo mnogo i mnogo novaca, traje mnoge vremena, a svršava ničim.

Sto da radi? Ostalo je dva izlaza: da dobro ispsuje- Eopuhova — do potpunog zadovoljstva, i da mu uskrati Vjeročkine stvari, a kao sredstvo za to bit će joj grožnja, da će podići tužbu. Ali svakako treba da se dobrano napsuje. Nije joj to pošlo za:rukom. Došao je Lopuhov i govorio takvim načinom: Vjerokča i ja molimo vas za oproštenje, što smo bez vaše priVOLIO ]

Marija je Aleksejevna kod tih rječi zaviknula: „ja ću prokleti onu nevaljanku!“

No umjesto „nevaljanku“, mogla_je da kaže samo „ne“, pošto Je Lopuhov glasno izjavio:„vaših psovka ne ću slušati, došao sam da govorim o slvari. Vi ste ljuti ı ne možete govoriti mirno, pa ćemo Pavel Konstantinić i Ja sami razgovarali, a vi nam pošljite Fedora ili Matrjonu, kad se smirite”. — Govoreći to, poveo je Pavla Kons'antinića u drugu sobu, i pritom je govorio tako dlasno, da je bilo nemoguće nadvikati ga. Stoša je trebalo zašutjeti.

Pavla je Konstantinića doveo samo do vratiju sobe, tamo stao i Okrenuvši se rekao: „Sad mogu i s vama Marijo Aleksejevna, razgovarati, ali o poslu treba mirno govoriti.“

i Ona je bila spremna i opet vikati, ali ju je on prekinuo: „A, ne možete, dakle mi odlazimo."

_—__Zašto ti ludo, odlaziš? — viknula je Marija Aleksejevna. — i

170