Što da se radi?

Julija se vrlo solidno vladala čitavo vrijeme svojeda posjeta, i ako je to dugo trajalo. Opazila je,da u tom stanu nijesu zidovi, već tanke pregrade, a ona je znala čuvati tuđe ime. Nije uopće došla u azart, već češće zapadala u bukolsko raspoloženje ulazeći u sve polankosti života Lopuhovih. Odlučila je, da upravo tako treba živjeti, inače je život posve nemoguć; samo u siromašnim prilikama može čovjek osjetiti istinsku sreću. Zahtjevala je od Serža, da i oni odu u Svicarsku, te se nasele u malenoj kućici "usred polja + gora, na obali kakvoga Jezera, Tamo će se ljubiti, loviti ribu i baviti se gospodarstvom. Serž je odgovorio, da se on potpuno slaže s njenim željama, ali da će počekati da vidi, kako će se nakon tri, čeliri sata te želje izmijeniti.

Lijepa kočija i topot konja, koji dovezoše Juliju, proizvedoše duboki utisak na stanovnike 5. linije između Srednjega i Malog prospekta, gčdje se nišla slična nije vidjelo od vremena Petra Velikoga, ako ne i prije. Mnogo je oko gledalo, kako se prekrasan fenomen zaustavio pred kapijom jednokatnice sa 6 prozora, kako je iz divne kočije izašao Još neviđeni fenomen, prekrasna dama s vojnikom, o čijem se važnom dostojanstvu nije moglo sumnjati. Nastalo je sveopće nezadovoljstvo, kad su se vrata otvorila i kočija otišla u dvorište. Nestalo je nade, da će se ponovno na odlasku vidjeti veličanstveni vojnik i još veličanstvenija dama. Kad se Danilić vralio kući, vodio je između njeđa i Petrovne slijedeći razgovori: | ___— Petrović, naši su stanari očito važni ljudi, Posjetili su ih generali i generalice, Generalica

187