Što da se radi?

Mariju su Aleksejevnu tješile takve vijesti, · Ona bijaše gruba i zla žena, koja je mučila kćer i bila spremna da je ubije i iskoristi poradi sebe. Proklinjala ju je, kad je poradi nje morala napustiti svoje planove o bogatstvu — to je. islina, Ali zar iz toga slijedi, da ona nije imala ljubavi prema svom djetetu? Nipošto, Nakon što se stvar svršila, nakon što se kćer riješila njene vlasti — što joj preostaje? Ta ipak joj je kći, Pa sada, budući da više nema mogućnosti, da Mariji Aleksejevni koristi nešto, što je na štetu: Vjeri Pavlovnoj, kako da joj se želi dobra? Ta i sada ona to ne želi, Bog bi znao kako, — no to je uostalom svejedno. Dosta je toga, što je prestala tako usrdno uhadjati za njom, a i prije su te mjere bile poduzete više poradi loga, što fako mora biti, I želila joj je dobra, jer Joj to pak bijaše kći, Pa zašto da se pomiri s njima? To više, što je zet — razbojnik vrlo temeljit čovjek pa joj može dobro doći. ' Tako se Marija Aleksejevna sve više privilkivala na misao, kako će se izmiriti s kćerkom. Nije potrebno, da se žuri, to može biti i nakon pola 'Sodine ili godinu dana. No vijest je o Senmeralu i Seneraliei pomakla stvar znatno naprijed, Razbojnik je zaista probisvijet, Student, koji nije svršio nauke, bez ugleda, bez novaca, sklapa prijateljstvo s mladim, važnim generalom i upoznaje svoju ženu s njegovom. Takav će čovjek napredovati. Ili se možda Vjera upoznala s generalicom pa Je sprijateljila i muževe? Svejedno, — onda će Vjera” napredovati.

I tako je kratko vrijeme nakon vijesti o . posjetu, Pavel Konstantinić bio poslan, da javi kćeri, kako joj mati oprašta i zove je k sebi,

190