Što da se radi?

V,

I tako je proteklo Sotovo tri godine, otkako se uredio atelier; a više od tri godine, otkako se Vjera Pavlovna udala. Kako su tiho i poslovito prošle te godine, kako su bile ispunjene mirom, radošću i svim dobrim. .

Vjera se Pavlovna dugo mazi u krevetu,

_ kad se probudi, ona to osobito voli. Pomalo drijema i ne drijema, već misli o onom, Što treba da se uradi. I opet drijema i ne misli; ne, ipak misli: »kako je toplo, mehko, lijepo u kreveta«, Tako se mazi, dok joj iz neutralne sobe, _ ne, treba reći: iz jedne od neutfralnih soba, jer su sada dvije, — muž dovikne: »Vjeročko, jesi li budna?« — »Da, mili moj«. To znači, da muž može priredjivati čaj. Ujutru on priredjuje čaj, a Vjera se Pavlovna, — ne, u svojoj je sobi ona Vjeročka, — oblači, Kako se dušo ona oblači! Ne, ne ona se brzo oblači, no dugo se umiva i dugo se češlja, — ne, ona se ne češlja dug8o, već se dugo igra svojom kosom, jer ju voli. Uostalom, često se dugo bavi obuvanjem cipela; ona ima lijepe cipele, Oblači se skromp ,, no cipele su njena slaba strana,

Evo je, Sdje dolazi k mužu te ga grlh. »kako si spavao, mili?« Kod čaja brblja o raznim tricama i netricama. Uostalom, Vjera Pavlovna, ne, Vjeročka, i kod čaja je ona Još Vjeročka, pije manje čaja negoli slatkog vrhnja. Čaj je samo izlika, a vrhnja je preko polovice u šalici. Vrhnje — i to je njena slaba strana. “'U Petrogradu je teško dobiti dobro vrhnje, no Vjeročka je pronašla zaista dobro, bez svake primjese. Ona mašta o vlastitoj kravi. Pa što? Ako po-

218