Što da se radi?

slovi budu i nadalje išli kao dosad, to će je nakon dodine dana moći nabaviti, Deset je sati, >Mili« odlazi za poslom; on služi u uredu nekoga tvorničara, Vjera Pavlovna, sad je ona ali Vjera Pavlovna do budućeg jutra, obavlja kućne poslove; ta ona ima samo jednu mladu djevojku, koju mora svemu učiti, a čim ovu izući, morat će s drugom početi, jer nijedna djevojka ne ostaje kod nje dugo, pošto se sve brzo udaju. Služe pola godine ili godinu dana i već vidiš, kako si Vjera Pavlovna šije štogod, jer se sprema biti kumom, Tu ne smije otkazati, »ta vi ste, Vjero Pavlovna sami sve uredili, tko će da bude mjesto vas?« Da, mnogo ima posla u kući, Zatim treba otići na satove, kojih ima oko 10 nedjeljno, više ne može ' da preuzme. Prije toga treba na dulje vremena otići u atelier, a vraćajući se kući, treba se ponovno navratiti. A evo dolazi i objed s »milim« Kod objeda često biva još jedan ili dvojica; više nije moguće, Jer to zahtjeva suviše posla, Ako se Vjera Pavlovna vraća kući umorna, objed biva jednostavniji, jer ona odlazi u svoju sobu, da se odmori. No ako dođe bodra, u kuhinji zakipi posao i k objedu se stvori dodatak: ili kakvi slatkiši ili što drugo, većinom nešto, što se jede s vrhnjem. Kod objeda Vjera Pavlovna pripovijeda i pita, no više pripovijeda, Ta kako ne će pričati, kad ima toliko novosti u atelierud. Nakon objeda sjedi s »milim« po prilici još četvrt sata, zatim se razilaze po svojim sobama, Vjera Pavlovna legne opet u krevet, gdje se mazi i čita; često, vrlo često zaspi i spava sat, sat i po, — to je slabost, pače Sotovo ružna slabost, no Vjera Pavlovna ipak spava poslije

JLO