Što da se radi?

objeda, što vrlo voli, i zbog česa ne osjeća Srižnje savjesti. Kada ustane, opet odlazi u atelier i tamo ostaje do čaja, Ako uveče nema gostiju, pripovijeda ponovno s milim u neutralnoj sobi, a onda »do vidova, mili«, — i razilaze se do budućeg jutra,

Sad Vjera Pavlovna običava prilično dugo raditi, čitati, odmarajući se od čitanja igrati glasovir, koji stoji u njenoj sobi, i koji je nedavno tek kupljen, što bijaše veliko veselje. Nabavljen je za 100 rubalja, a popravak je stajao 70 rubalja, no zato je glasovir zaista dobar. Katkada i »mili« dolazi da čuje njeno pjevanje, no to biva rijetko, jer je on mnogo zaposlen, Tako prolaze večeri: rad, čitanje, igranje, pjevanje, ako nikoga nema. No često im dolaze gosti, većinom mladi ljudi, među njima 1 »profesori« ateliera, Svi vrlo cijene Lopuhova i smatraju ga jednom od najmilijih glava u Petrogradu. Bit će da se u tom ne varaju; prava veza njihova s Lopuhovim sastoji u tom, Što oni osjećaju, da im koriste razgovori s Dmitrijem Sergejićem. I prema Vjeri Pavlovnoj iskazuju oni duboko štovanje. Ona im pače dozvoljava, da joj ljube ruku ne osjećajući kod toga poniženja, Vlada se prema njima kao da je petnaest godina od njih starija, kad je u Ozbiljnom raspoloženju, no da pravo kažemo, većinom se šali, igra i luduje s njima, Tu se mnogo pleše, skače, igra na glasoviru, brblja, smije, a najviše pjeva. No sve to ludovanje nimalo ne umanjuje štovanje, Što ga mladež osjeća prema Vjeri Pavlovnoj., Dao Bog, da se uvijek tako cijeni starija sestra li dobra majka. Često Vjera Pavlovna ozbiljno pjeva li samo svira, a kod

220