Što da se radi?

čuješ o čemu se radi. — »Ljudil« — vikne Nicolas. — »Ah, ljudi? No ja ću ti pokazatil« U jednom je času dama vrisnula i srušila se u nesvijest, a Nicolas se našao u takovom položaju, da nije mogao maknuti rukama. Njegove su cbje ruke pritisnute desnom rukom Kirsanova kao gvoždjem, dok ga je lijevom rukom najprije potegao za kosu, a zatim pograbio za vrat govoreći: »vidi, kako te lahko mogu zagutiti«, i pritisne mu grkljan. Nicolas je uvidio, da ga je zaista lahko zagutiti, zatim je osjetio olakšanje, no ruka još uvijek nije puštala vrat. A Kirsanov se okrene prema Goliatima, što su se pojavili na vratima: »Stanite, jer ću ga udavi, Dajte mjesta, jer ću ga udaviti — A sad me ti, brate, otprati dolje«, — i grleći na prijašnji način Nicolasa, podje s njime niza stube. Pratili su ga nježni pogledi Goliata, Na posljednjoj skalini spusti šiju Nicolasa, odrine ga i podje u dućan, da kupi kapu, jer je njegova ostala kod Nicolasa, Dakle, što ćemo različnoga reći o tim ljudima? Sve su njihove izrazitije crte — crte ne individuuma, već tipa, koji se od tvoga, pronicavi čitatelju, toliko razlikuje, da nje6ova općenita svojstva pokrivaju lične razlike, Ti su ljudi medju drugima kao Evropejci medju Kinezima, koji ih ne mogu razlikovati, U svima vide isto: »crvenokose barbare, koji ne poznaju ceremonija«, -— fa u njihovim su očima Francuzi isto tako crvenokosi kao i Englezi, Da, Kinezi imadu pravo. U odnošaju prema njima svi su Evropejci jednaki; — ne individuumi, već predstavnici jednoga lipa, Ne jedu žohare, ne kolju ljude, piju rakiju i vino od groždja, a ne od riže, — i

231