Što da se radi?

uklanjati se nikome do li ženama, Tako se dotakoše jedan drugoga ramenima; »netko« se na pola okrene rekavši: »ti svinjo, ti skotele — i htjede nastaviti sličnim načinom, ali Lopuhov · se posve okrene, pograbi Sa, položi u jarak i slojeći nad njim, stane govoriti: »ne miči se, Jer ću te odvući tamo, gdje je blato dublje«. Dva seljaka, što su prolazila, pogledaše to i pohvališe Lopuhova, Dodje činovnik, pogleda i on, slatko se nasmije, ali ne pohvali, Prolazile su kočije, no nitko nije zagledavao, pošto ne vidješe, da netko leži u jarku. Zatim ga Lopuhov digne za ruku, izvede na drum i reče: »Ah, milostivi gospodine, kako ste vi to posrnuli? Nijeste li se ozlijedili? Dozvolite, da vas očistim.« U to je prolazio neki seljak, koji takodjer pomože očistiti, a isto učine i dva mještana. S Kirsanovim se dogodio jedan drugi slučaj. Neka dama nakani sastaviti katalog knjižnice, koja je ostala iza njenoga muža Voltairjanca, koji Je umro prije 20 godina, Nije poznato zašto Je nakon 20 dodina ustreba taj katalog, Taj je posao zapao Kirsanova, koji je imao za 80 rubalja urediti stvar. Radio je već mjesec i po dana, kad li se najednom dosjeti dama, da katalog nije potreban. Došavši u biblioteku, reče: »nemojte se više truditi, jer sam se predomislila, a to vam je za vaš trud«. I dade Kirsanovu 10

rubalja. — »Ja sam vaše... titulirao je damu, — već više od polovice posla obavio. Od 17 sam ormara 10 uredio«. — »Vi dakle nalazite,

da sam vas premalo nagradila? Nicolas, dodji ovamo, da urediš stvar s tim gospodinom«. Doleti Nicolas. »Kako smiješ govoriti grubosti maman?« — Ta ti bi derane trebao najprije da

230