Što da se radi?

žete olići«, Ja sam otišla ljuta, što mi je večer u ludo prošla, i bila sam uvrijeđena, Ta i mi imamo u tom ambicija. Nakon mjesec dana se desilo, da sam se našla u istim krajevima, Hajde da vidim onoga drvenoga, da mu se malo nasmijem, Bijaša to prije objeda ; noć sam prospavala i nijesam bila pijana, Sjedio je kod knjige, »Zdravstvujte, drveni!« »Zdravstvujte, što ima novoga ?« I opet sam počela praviti gluposti. »Ja ću vas oljerati, Prestanite, kad vam kažem, da toga ne volim, Sad nijeste pijana i možete shvaćati, Radije pomislite o svom zdravlju ; lice vam je blijedo, Popravite svoje odijelo, pa ćemo pametno razgovarati!« Mene su već zaista počela boljeti prsa. I opet me je pretražio i našao, da sam slabija nedo prije, Mnogo je govorio ; ja sam se raznježila i zaplakala, Nije mi se htjelo umrijeti, a on me je sušicom plašio, Rekoh mu : »kako da ostavim takav život ? Gazdarica me ne će pustiti. Ja sam joj 17 rubala dužna«, Uvijek nas drže u dugu, da budemo manje slobodne. »Ja, — kaže, — neimadem 17 rubalja, no dođite prekosutra.« To mi se učinilo vrlo čudnovato; nijesam toga mogla očekivati, Nijesam svojim vlastitim ušima povjerovala, već zaplakala jače i rekla ; »Grijehota je rugati se siromašnoj djevojci,« Dugo je trebalo, dok sam mu povjerovala, da se ne šali. Pa što mislite ? Našao je novaca i predao mi 6a_nakon dva dana, Još uvijek nijesam mogla pravo vjerovati, »Pa kako to, pa čemu to, kad ne želite imati samnom posla 7« Hiješila sam se gazdarice i najmila posebnu sobu, no nijesam imala što da radim. Mi imamo posebne cedulje ; kuda se mogu s tom ceduljom pokazati ? No-

249