Što da se radi?

vaca nijesam imala, Živjela sam dakle i nadalje. prema prijašnjemu, — t. jJ. ni prispodobe sa prijašnjim, Vjero- Pavlovna! Primala sam samo svoje dobre znance, koji me nijesu vrijeđali, Vina nijesam pila. I znate li, to je već lahko bilo prema prijašnjemu. Ne, ne, ipak mi bijaše teško. Vi ćete sigurno misliti, da mi bijaše zato teško, što sam imala mnogo prijatelja, — ne, bijaše ih petero i prema svima sam osjećala raspoloženje. Dakle to mi ne bijaše neprijatno, Oprostite, što tako govorim, no ja sam prema vama posve otvorena ; i sada još tako mislim. Vi me sad poznajete; zar nijesam skromna? I tko može o meni što zlogša reći ? U atelieru se uvijek zabavljam s djecom, koja me vrlo vole, a starice mogu potvrditi, da ih upućujem u sve, Što je dobro. No s vama hoću da budem iskrena. Ja i sada mislim : ako osjećaš raspoloženje, onda je sve u redu, jer tu nema prevare. Drugačije je, ako varaš.

»I tako sam dakle živjela, Prošlo je tri mje_ seca i ja sam se već mnogo oporavila od prijašnjega života, Stidila sam se jedino poradi novaca, no nijesam se ' smatrala pokvarenom djevojkom, :

»Ali, Vjero Pavlovna, Sašenjka je dolazio lk meni, i ja sam ga posjećivala. Sad sam se približila onomu, o čemu je trebalo govoriti. Nije on k meni dolazio s istog razloga, s kojega su drugi dolazili, on me je samo promatrao i pazio, da ne zapadnem u staru slabost, — da ne pijem vina, Prve me je dane bodrio, jer me Je vuklo k vinu. Stidjela sam se pred njim, Što ću, ako dođe, pa me nađe u onom stanju, Teško mi bijaše, jer su i moji prijatelji, dobri ljudi, gSo-

250