Što da se radi?

njim, dok me je ljubio ı nasladjivao se, Sledajući mene, I nije me bilo nimalo stid, već tako prijatno i tako sam lahko disala. Zašto se stidim pred djevojkama, kad pred njim ne osjećam nikakova srama? Bit će to zato, Jer se meni Činilo, da smo nas dvojica zapravo jedan čovjek; već da ja to sama činim, No vama je sve to poznato, ne freba, da vam pričam, No kad staneš o tom misliti, ne možeš prestati. Ne, Vjero Pavlovna, sad je već vrijeme da odem. Htjela sam vam samo reći, kako je Sašenjka dobar.

XIV,

Pripovijest je svoju svršila Krjuhova druge dane. Živjela je s Kirsanovim oko dvije godine. Izgledalo je, da je nestalo svake bolesti, što se počela razvijati. No koncem druge godine, kad je nastala jesen, pokazala se sušica u jakom stepenu, Nastaviti život s Kirsanovim značilo bi za nju uskoravati svoju propast, a prekinuvši taj odnošaj, mogla je da poživi Još prilično dugo. Odlučili su, da se rastanu. Posao, gdje bi trebalo mnogo sjediti nije nikako mogla obavljati, trebalo joj je naći mjesto gazdarice, sobarice, dadilje — nešto takvoga, i to u obitelji, Sdje ne bi bilo suviše umarajućega posla i neugodnosti. To se dabome rijetko nalazi. No našlo se takovo mjesto, Kirsanov je imao znanaca među glumcima i kroz njega je Krjuhova dobila mjesto sobarice kod jedne glumice ruskoga kazališta, vrlo dobre žene. Dugo je trebalo, dok su ona i Kirsanov skupili dovoljno jakosti, da se rastanu: »sutra odlazim da preuzmem svoju službu«, i jedno je sutra prolazilo za drugim.

254