Što da se radi?

• sve moguće, da obustavi razvitak bolesti, Učinio je mno8o, ft. j. mnogo prema trudu za onaj mali uspjeh, što ga je polučio. Kriza se približavala, -

Krjuhova se do posljednjeca gotovo časa nalazila u običnoj zabludi sušičavih misleći, da joj bolest nije opasna; stođa nije tražila Kirsamova. No posljednja je dva mjeseca često pitala Lopuhova, hoće li još dugo živjeti. Nikad nije rekla, čemu to pita, a Lopuhov nije smatrao potrebnim, da je upozori na blizinu krize, misleći da pita iz običane želje za životom. On ju je tješto. Kako to obično biva, nije se ona umirivala, već je samo uždržavala sebe od onoga, što će donijeti ljepotu njenim posljednjim danima, Osjećala je i sama, da više ne će dugo živjeti, no pošto ju je liječnik uvjeravao, da se mora čuvati, nije htjela tražiti Kirsanova.

Dabome, da njihovo nesporazumljenje nije moglo dugo trajati, Jer bi ona ipak doskora razjasnila, čemu želi saznati istinu o svom stanju, ili bi se Lopuhov i Vjera Pavlovna sami dosjetili, da mora postojati i važniji razlog njenim čestim pitanjima. I tako bi prije ili poslije ipak došlo do onoga, do čega je i onako došlo uslijed neočekivanoga dolaska Kirsanova u atelier,

Kako sam srećna, Sašenjka; ta ja sam se . uvijek spremala k tebi! — govorila je ushićena Krjuhova, vodeći ga u svoju sobu.

— 1 ja sam srećan kao i ti, Nastenjka. Sad se više ne ćemo rastati. Presčli se i opet k meni, reče Kirsanov, obuzet čuvstvom samilosti, no odmah se dosjetio: kako sam to mogao reći? ta. ona valjda i ne sumnja, da se kriza približava?

256