Što da se radi?

Kako je sada Vjera Pavlovna provodila svoje dane? Do uveče isto tako kao prije, No eto nastaje 6 sati, Prije bi ona u to vrijeme išla sama u atelier ili bi ostala u svojoj sobi i radila, No alto je sada primorana ići u radionicu, o tom je već dan prije Kirsanov obaviješten i on dolazi, da je otprati, Putem tamo i natrag — put nije dug — govore bilo o čem, većinom o atelieru, Tamo je ona zaposlena raznim poslovima, a ı on imade mnogo posla, Trideset djevojaka imade kojekakvih potreba ,koje najbolje može obaviti on -— Kirsanov, Zatim sjedne i brblja s djecom, i nekoje djevojke sudjeluju u tom razgovoru o svemu, što se može zamisliti na tom svijetu. Govore o tom, kako su lijepe arapske priče iz »lisuću i jedne noći«, od kojih je on već mnogo ispričao, govore o ljepoti bijelih slonova, koje mnogo cijene u Indiji, kao što kod nas mnogi vole bijele mačke, Nekoji nalaze da bijeli slonovi, mačke, konji nijesu lijepi, da su albinosi, da su boležljivi, što im se i po očima vidi, dok drugi dokazuju protivno, Ne znate li vi Što pobliže o životu gospođe Bitcher-Stow— Čiji roman poznajemo iz vašeg pričanja, pita jedna od djevojaka. Ne, Kirsanov ništa ne zna, ali će doznati, jer ga to i samogša zanima, a sad će pripovijedati o Gowardu, čovjeku mnogo sličnom gđi, Bitcher-Stow, Tako teku razgovori i rasprave, kod kojih sudjeluju uvijek ista djeca, dok se društvo odraslih mijenja, Kad Vjera Pavlovna svrši svoj posao, vraćaju se oni kući na čaj, Sdje dugo sjede u troje, Gotovo se svaku večer bave sat, dva glazbom, Dmitrij Sergejić svira, Vjera Pavlovna pjeva, a Kirsanov sjedi i sluša ili Kirsanov svira, dok Dmitrij Sergejić

*

250