Što da se radi?

«Mili je gledao i smijao se. Zašto se nije i on šalio s nama? Onda bi bilo još veselije, Zar je to nedostojno njega ili zar on ne smije sudjelovati kod igre? Ne, no on imade takovu narav. On ne smeta, odobrava, raduje se, — i to Je sve,

— Preokreni Jedan list,

»Danas sam prvi puta, nakon svoje udaje, bila s milim kod svojih roditelja, Tako mi je teško bilo gledati onaj život, koji me je gušio i ubijao prije ženidbe. Mili moj! Od kako gadnoga života me je spasao! Noćas sam sanjala strašan san: kao da me mama prekorava zbog nezahvalnosti i govori istinu, no tako strašnu istinu, da sam ja počela stenjati. Mili je čuo kako stenjem te je došao u moju sobu, no onda sam već stala pjevati (također u snu}, jer je došla moja ljubimica-ljepotica te me utješila. Mili mi je pomogao umjesto sobarice. Tako me je bilo stid, no on je toliko skroman, da je samo poljubio moje rame.

— Kao da je to sve? Ne ćeš me prevariti; čitaj... I opet ispod njene ruke iskrsnu riječi:

»No to je. kanda uvredljivo«.

— Preokreni nekoliko listova unatrag.

»Danas sam čekala svoga druga D., na Boulevardu, Tamo stanuje dama, kod koje sam namjeravala primiti mjesto duvernante, No ona nije na to pristala. D. i ja vratismo se kući vrlo žalosni, Ja sam u svojoj sobi mislila, da je bolje umrijeti negoli provoditi takav život; no kod objeda najednom reče D. »Vjero Pavlovna, hajde da pijemo u zdravlje moje vjerenice i vašega vjerenika«. Jedva sam se mogla svladati, da ne zaplačem od radosti. Nakon objeda sam

TA ; ; _