Što da se radi?
je nešto zamišljena. Muž je ljubi, no nikako ne prolazi njena zamišljenost i samo da joj ne navru suze na OČI,
|___ Vjeračko, mila moja, zašto) Si Zamišljena? -
Vjera Pavlavna plače i šuti Ne, ona je - obrisala suze: -—— nemoj me milovati, mili moj. Dosta je. Hvala ti lijepa! — i ona ga tako krotko i iskreno sleda: — hvala ti, tako si dobar prema meni, -
— Dobar, — Vjeročko? Što to znači?
— Dobar si, mili moj; ti si dobar.
' Prođe dva dana. Vjera se Pavlovna opet mazi poslije ručka, ne, sad se ne mazi, već samo leži i misli: a leži u svojoj sobi, na svom krevetu. Muž sjedi pored nje i zagrlivši je također misli.
_ _»Da, to nije ono pravo. Ja toga nemam,« misli Lopubov.
»Kako je on dobar, kako sam ja nezahvalna!l« misli Vjera Pavlovna.
Eto, što oni misle.
Ona Baze: MIL moj, idi u svoju: sobu, pa se primi posla ili se odmori, — hoće i umije to reći posve običnim, ne potlištenim glasom.
___Zašto me, Vjeročko, tjeraš od sebe? Meni je ovdje dobro, — hoće i umije da izusti te riječi običnim, veselim tonom.
— Ne, mili moj, idi. Dosta si uradio za mene; idi pa se odmori.
On je ljubi, a ona zaboravlja svoje misli i opet lako diše.
— Hvala ti, mili moj.
A Kirsanov je posve srećan. Teška je bila njegova borba, no zato mu je toliko unutarnjeg
278