Što da se radi?

je ljubav ; i ovo, kako sada živimo, — i to je ljubav. Jednima treba jedna, drugima druga ljubav. Ti si se prije zadovoljavala jednom samo, a sad ti treba i druga. Da, ti si mila moja, postala ženom, i ono, Što ti prije nije trebalo, sada tražiš,

Prođe jedna nedelja, druga. Vjera se Pavlovna mazi; u svojoj je sobi ona samo onda, dok muža nema kod kuće ili kad on radi ne, i kad on radi, ona često sjedi u njegovoj sobi. Ali kad opazi, da mu smeta, da njegov rad zahtjeva potpunu pažnju, onda — ščščemu da smeta? No takav rad nije čest, većina i znanstvenog posla je posve mehanična, stoga tri četvrime vremena vidi on svoju ženu pored sebe, i od vremena do vremena oni miluju jedan druBoga. Tek je jedna promjena bila potrebna: trebalo je kupiti novi divan nešto manji od onoBa, što Je u muža, I eto, poslije podne se Vjera Pavlovna mazi na svom divanu, a muž sjedi pored nje i naslađuje se njome,

— Mili moj, zašto ljubiš moje ruke? Ja toga ne volim,

— Da? Zaboravio sam, da te time vređam, no, pa vređat ću te i dalje,

— Mili moj, ti me već po drugi puta spasavaš; izbavio si me od zlih ljudi, izbavio od sebe same! Mazi me, mili moj, mazi me!

=

Prođe mjesec dana, Vjera se Pavlovna poslije ručka mazi na svom širokom, malenom mekanom divanu, u svojoj i muževnoj sobi, t, j., u kabinetu muža. On je sjeo na divan, a ona ga je zagrlila, metnula glavu na njegove grudi, ali

27.