Što da se radi?

— Oprosti, mila moja, što te pitam, je li to sve?

— Mili moj, da nije sve, zar li ne bih rekla? Ta i onda sam ti to pričala.

To je bilo rečeno tako nježno, tako iskreno i jednostavno, da je Lopuhov, osjetio toplu i slatku uzbuđenost, koje ne će zaboraviti nijedan od onih, kojima je sreća dopustila da to osjete. O, kolika žalost, što malo, vrlo malo muževa poznaje to čuvstvo! Sve radosti srećne ljubavi ne znače ništa pred njim; ono za uvijek napuni ljudsko srce najčišćem radosti, najsvetijom gordosti. U riječima, koje je Vjera Pavlovna izustila s nekom tugom, bilo je čuti i neko predbacivanje. No smisao tog predbacivanja bijaše slijedeći: »druže moj, zar ne znaš, da si zaslužio moje potpuno povjerenje? Žena mora skrivati od muža tajnovite pokrete svoga srca, jer su takovi odnošaji, u kojima oni stoje jedan prema drugomu. No ti si se, mili moj, vladao prema meni tako, da od tebe ne treba ništa sakrivati, moje je srce otvoreno pred tobom kao i predamnom.« To je velika muževa zasluga, ta se velika nagrada kupuje tek velikim moralnim vrednostima. Tko ju je zaslužio, taj može da sebe drži čovjekom besprikornog ćudoređa, taj se smjelo može nadati, da mu je savjest čista, i da će uvijek takovom ostati, da mu muževnosti nikada ne će ponestati, da će u svim iskušenjima ostati miran i tvrd, da sudbina gotovo i nema više moći nad mirom njegove duše. Od onoga časa, kad je zavrijedio tu visoku čast pa do poslijednjeS časa života, ma zadesili ga bilo kakovi udarci, on će biti srećan, budući svijestan svog ljudskog dostojanstva. Sad već

282