Što da se radi?

dostalno poznajemo Lopuhova ı možemo zaključiti, da nije bio sentimentalan, no ove riječi žene toliko su ga se dojmile, da je sav usplamtio.

— Vjeročka, druže moj, li si me ukorila, — glas mu je drhtao drugi i posljednji puta u životu; prviput mu je zadrhtao od sumnje svojepretpostavke, sad je drhtao od radosti: — ti si me ukorila, no taj mi je ukor miliji od svih ljubavnih riječi, Uvrijedio sam fe svojim pifanjem, no koliko sam srećan, što je moje neumjesno pitanje vraćeno fakvim ukorom! Gledaj, suze su mi u očima, prvi puta u zrelo GO suze!

Čitave večeri nije skidao pogleda s nje, a njoj se ni časkom nije činilo, da se on sili na fo, da se trudi biti nježnim i to je veče bilo najradosnije u njenom životu; barem do sada, Nekoliko godina kasnije ona će proživljavati mnogo ftakovih dana, mjeseci i godina; to će biti, kad poodrastu njena djeca, kad će ona u njima gledati ljude dostojne sreće i srećne, Ta je radost viša od svake druge lične radosti, Svaka. lična radost sadržaje “brzo prolaznu, rijetku uzvišenost stanja, dok je u ovoj obično ravnovjesje svakoga običnog dana! No to je u budućnosti,

XX,

No kad je žena usnula, sjedeći na njegovim koljenima, kad ju je položio na divan, Lopuhov se duboko zamislio o njenom snu, Za njega nije stvar bila u tom, voli li ona njega; to je njena stvar, u kojoj Je i ona nemoćna, i on nemoćan;” to će se samo po sebi razjasniti, o tom se može misliti samo u dokonici, a sada mora razmi-

283