Što da se radi?

___Dabome. Samo sumnjam u tačnost pokusa, Prije ili poslije doći ćemo do toga, to je posve jasno, no zasad još ne vjerujem.

_ Pako mislis? | ja takoder. Dakle, naš_ je razgovor svršen, Do vidova, Aleksandar, Molim te, da nas posjećuješ što češće, kao prije, Do vidova!

U izrazu Kirsanova, koji je neprestano neprijateljski i pozorno promatrao Lepuhova, pojavi se negodovanje. — Ti, Dmitriju, čini se želiš da me uvjeriš o svojim niskim mislima.

_— Ne, ja toga ne ću. Ali ti moraš dolaziti kk nama. Zar je-na tom nešto neobična? Ta mi smo prijatelji, moja je molba posve obična.

_— Ne mogu. li započinješ nerazumnu i stoga Sdadnu stvar.

__ Ne razumijem, o kojoj stvari govoriš. 1 moram ti reći, da mi se taj razgovor nimalo ne sviđa kao što se i tebi maločas nije Sida

— Želim, da se objasniš,

— Nije potrebno. Nema ničesa, nema što objašnjavali ni Što shvaćati. Gluposti su, kažem ti, i

_— Ne, ne mogu te tako pustiti, i Kirsanov uhvati za ruku Lopuhova, koji je namjeravao otići. — Sjedni. Počeo si dovoriti, kad ne bijaše potrebno. Tražiš od mene, bogzna što. Moraš me saslušati,

Lopuhov sjedne.

___Kakovim pravom, — poče Kirsanov glasom punim negodovanja, — kakovim pravom srhiješ tražiti od mene ono, što mi je teško. Zar sam ja obvezan prema tebi? Čemu to, to |e ružno. Gledaj, da izbiješ iz svoje glave romantične tlapnje. Ono, što ti i ja smatramo normal-

290